ITALIJAN PO UKUSU ULICNIH TRKACA
„Galjardo“ sa 100 kilograma manje i motorom snažnijim za samo deset konja, po recima ljudi iz Lamborginija, pravi je ulicni trkac, koji ce se pod imenom „superledjera“ prodavati paralelno sa standardnom verzijom.
Po prvi put se izraz „superledjera“ pojavio kada je Lamborgini predstavljao posebne verzije svojih ranijih modela, „350 GT“ i „400 GT2+2“. Tim nazivom Lamborgini je želeo da skrene pažnju na avangardan dizajn i, što je najvažnije, malu masu ovih verzija. Poznato je da je masa najveci neprijatelj trkackih automobila, te da je cesto, gubitak 50-ak kilograma, daleko efikasniji nego ugradnja turbopunjaca. Ali, to ne znaci da je to i najjeftiniji nacin ili najlakši zadatak.
„Galjardo superledjera“ se u potpunosti oslanja na ovaj koncept, nudeci atraktivan trkacki dizajn uz novu liniju, dobijenu nakon veoma uspešne dijete. Izgubivši okruglo 100 kg u odnosu na standardni „galjardo“, „superledjera“ je još spremnija za obaranje brzinskih rekorda iznajmljenih staza. Dijeta koja je ogranicena na ugljene hidrate možda nije uspešna kod ljudi, ali slican princip oslanjanja na ugljenicna vlakna kod automobila je i te kako plodonosan. Obilato korišcenje kompozitnih materijala je najveci razlog što je trkac „smršao“ na 1.330 kg, što ce se na vikend takmicenjima osetiti. U „superledjeri“ vozac može da poveze suvozaca, pa cak i da ponese nešto više goriva, i tada bude lakši od standardne verzije.
Možda ovi podaci i ne deluju toliko impresivno, ali je važno naglasiti da je „galjardo“ prvi „lamborgini“ nastao potpuno po Audijevoj tehnologiji i maksimalno olakšan. Zato ne cudi što je svuda gde je to moguce primenjen i aluminijum – na nosecoj strukturi karoserije, na šasiji i na delovima ogibljenja. Tako je postignuta izuzetna otpornost na uvijanje, a cuvena Lamborginijeva šasija, nalik na kavez od cevi, koja je za poznavaoce bila zaštitni znak ovih kola koliko i razjareni bik, zauvek je preseljena u muzej na prvom spratu fabrike. Uprkos tome što je sve maksimalno olakšano, standardni „galjardo“ je težak skoro tonu i po. Velika masa potice od pogona na sva cetiri tocka. Samo viskozno centralno kvacilo i diferencijali sa zatvaracima teže 100 kilograma. Zbog toga se korišcenje sve popularnijeg karbon fibera moralo koristiti gde god su to proracuni dopuštali.
Poklopac motora napravljen je od ugljenicnih vlakana i prozirnog polikarbonata, koji zantiželjnima pruža jasan pogled na fantasticni „V10“ motor. Zadnji difuzor, oplate sa donje strane automobila, retrovizori, paneli vrata i centralni tunel, takodje su izradjeni od karbon fibera. Dalje uštede na masi su napravljene što je vecina staklenih površina zamenjena prozirnim polikarbonatom. Ovaj materijal, po recima proizvodjaca, uz uštedu mase donosi istu prozirnost kao i standardno staklo.
Kabina ovog galjarda je, takodje, pretrpela velike izmene. Kada se pojavio prvi model, veliki ljubitelji cuvenog italijanskog brenda žalili su se na „audijevski“ enterijer. Naime, „galjardo“ je etiketiran kao „previše udoban“, dok su oni najoštriji kriticari zamerali da je rec o konfekcijskom modelu. On nije bio prepoznat po nekoj namernoj grešci, koja bi se dopadala mnogima, vec pre svega po nemacki precizno odradjenoj kabini. Otuda zamerke na racun hladnog stila. „Superledjera“ donosi novi koncept enterijera. Sve što je neophodno je izbaceno napolje, naravno da bi automobil bio što lakši. Sedišta su takodje izradjena od ugljenicnih vlakana, a bez obzira na njihov sportski oblik, duboke kadice su obložene finom alkantra kožom.
Zato ni prilikom neophodnog rada na izmeni motora nije bilo kompromisa. Ljudi u Lamborginiju su zaista imali težak zadatak da iz nadaleko poznatog „V10“ izvuku još više snage. Pozanavaoci Italijanskog brenda znaju da je „galjardov“ „V10“ kao osnovu koristio poznati 4,2-litarski agregat iz „audija A8“, sa razvodom pomocu lanca i gotovo identicnim blokom, i da je u razvoju motora i finalnom „friziranju“ ucestvovala i slavna firma Kosvort. Oni su iz nepunih pet litara izvukli okruglo 500 konja, što je bila snaga za poštovanje. Samo su se najhrabriji tjuneri u medjuvremenu usudjivali da pojacavaju snagu „V10“, ali niko na svoj rad nije mogao da da garanciju. U medjuvremenu, „galjardo“ je dobio još 20 „konja“, ali se od sportske verzije malog „lamba“ ocekivalo mnogo više.
Velika ocekivanja su najveci razlog za neprijatno iznenadjenje kada se pojavila „superledjera“ sa 530 „konja“. Iza neznatnog povecanja snage stoje ljudi iz Lamborginija koji su brojnim sitnim izmenama izvukli maksimum. Dodatnih deset konja više od standardne verzije, oslobodjeno je finalnim izmenama geometrije uvodnog i izduvnog sistema, ali i dodatnim podešavanjem vec postojece elektronike.
Snaga od 530 KS sa lakocom se prenosi na podlogu, bez ikakvog rasipanja, zahvaljujuci integralnom pogonu. Olakšan i osnažen „lambo“ sada iz mesta do 100 km/h ubrzava za samo 3.8 sekundi, dok je maksimalna brzina, od 315 km/h manja nego što bi se ocekivalo od ovako snažnog i aerodinamicnog modela – upravo zbog velikih otpora kotrljanja glomazne i relativno bucne transmisije. Sve „superledjere“ se isporucuju sa robotizovanim „e gir“ automatskim menjacem.
Spisak standardne opreme kod ovog automobila je sportski siromašan, jer je sve podredjeno smanjenju ukupne mase. Multimedijalni sistem, zadnja video kamera integrisana u zadnji spojler, namenjena lakšem parkiranju, moraju posebno da se naruce i doplate. Kupci mogu da dokupe i karbon kit enterijera, fiksirani zadnji spojler, a za prave ljubitelje brzine Lamborgini nudi i karbon keramicke kocnice.
Neki ce reci da je rec samo o blagom tjuniranju postojeceg modela, ali u Lamborginiju isticu da je „superledjera“ zapravo mnogo više od specijalne edicije. Ovaj automobil se u njihovim salonima prodaje paralelno sa aktuelnim modelom. Iako performanse ne deluju mnogo više, ocigledno je da ce ovaj automobil naici na svoje poklonike. Ti kupci moraju da budu spremni da izdvoje cetvrtinu više novca nego za standardnu verziju, ali kako stvari stoje, takvih kupaca vec ima i oni cekaju svoje „superledjere“.
D. Antic
Fotografije: Lamborghini
Lamborghini gallardo superleggera
Motor |
V10, 40 ventila, smešten centralno |
Zapremina |
4.961 ccm |
Snaga |
390 kW (530 KS) pri 8.000 o/min |
Obrtni moment |
510 Nm pri 4.250 o/min |
Prenos snage |
automatski menjac sa šest stepeni prenosa, elektrohidraulicna komanda na volanu za rucno šaltovanje, prenos na svim tockovima, centralno viskozno kvacilo, prednji i zadnji diferencijal sa zatvaracem od 45 odsto |
Ogibljenje |
dvostruka trougla ramena, spiralne opruge, poprecni stabilizatori napred i nazad |
Kocnice |
ventilirajuci diskovi, napred promera 365 mm, nazad 335 mm |
Pneumatici |
napred 235/35 ZR19, nazad 295/30 ZR19 |
Ubrzanje od o do 100 km/h |
za 3.8 sekundi |
Top Speed |
preko 315 km/h |
Izvor: Top Speed
Leave a Reply